|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Tama jednog treptaja razišla se pretvorivši se u svjetlo dana.
-Flo!-
Čuo sam urlike. ''Upsić! Bolje da se sakrijem'' Nasmješio sam se onako u prazno i potrčao prema šumi. U rosi lišća vidio sam kako moja duga smeđe-plava kosa leti zamnom poput plašta.
-Flo! Flo, gdje si?!-
Odlučio sam otrčati do stražnjeg ulaza u grad. Odjednom se sokol obruši na mene. Trydil, ta budala zar je mislio da će me zaustaviti trikom koji sam od njega naučio?! Trčeći kroz mračniji dio šume zatvorio sam oči. Začulo se graktanje.
-Obrušavaj se malo na zelenookog, može?-
Gavran me pogledao kao da upija moju molbu, a zatim krenuo u suprotnom smjeru od moga. Trčeći, dodirivao sam rukama svako stablo osjećajući njegovo biće, njegovu hladnoću, otkucaje njegova srca i naravno osluškivao sam što drveće govori o kretanju moga prijatelja. Ne, nitko mi nije bio ravan, nitko me nije mogao uhvatiti. Približio sam se zidinama. Bile su prekrivene bršljanom. Ušao sam kroz velika uglata vrata. Grad je bio pun bića. Krenuo sam prema jezeru koje je bilo smješteno u sredini grada. Među prolaznicima uočio sam Sedmu Sjenu, počeo sam brže trčati i skretati iza svakoga ugla. Kuće su se prorijedile, čula se cika djece, izašao sam na čistinu. Livada na koju sam zakoračio imala je tamno zelenu travu, cvijeće koje nikada nije venulo i gomilu razigrane djece poput mene. Istini za volju nisam više bio tako mlad, ali bio sam još daleko od odrasle dobi. Došao sam do ruba jezera i skočio u njega. Zaronio sam u crnu vodu. Bilo je predivno. Odjednom voda se ispuni jakom bjelom svjetlošću koja me povukla van ''Ah, Sedma Sjena'' progunđao sam. Čim sam se našao vani dva para ruku su me zgrabila i čvrsto pritisnula o pod.
-Flo! Ti neodgovorni sebični idiote!-
Počeo sam se histerično smijati Trydilu koji je bio sav mokar od znoja. Nije me bilo briga što želi od mene samo sam znao da mi se neda družiti s nekim tako ozbiljnim. On je bio nekoliko godina mlađi od mene,ali mnogo ozbiljniji. Već je radio na dvoru za kraljicu dok sam ja s druge strane i dalje odbijao bilokakvu poslušnost i obveze. Kad bi me tražio značilo je da ima nekakav zadatak za mene pa sam zato volio pobjeći od njega.
Mom smjehu nebi bilo kraja da nije bilo Sedme Sjene koji me ozbiljno promatrao. Njegove bijele oči tjerale su me na pokornost. Bio je mojih godina, imao je to nešto u sebi, nešto čime me mogao držati pod kontrolom. Ušutio sam i predao se njegovoj kontroli. Trydil je tišinu protimačio kao da je vrijeme da nastavi.
-Trebaju nas na dvoru Damyen. Kraljica će proglasiti svog nasljednika.-
Nisam pratio zašto se to mene tiče pošto bi samo luđak mene proglasio za svoga nasljednika. Kimnuo sam i sva trojica uputila smo se do zgrade sa kristalnim stupovima.
* * *
Kad smo napokon stigli u veliku mramornu prostoriju, pognuli smo glave i uputili se ka tronu. Tri koraka od trona stali smo i kleknuli. Tamo je već bilo desetak sjena. Nije mi se sviđala ova situacija, broj naše vrste se smanjivao, mješali smo se s drugima što je značilo rođenje novih rasa. Bojao sam se, bojao sam se i smrti, bojao sam se strvarnosti... Zato sam se ponašao poput razigranog djeteta. Htio sam uživati u životu iako je prava istina bila da sam zapravo tratio svaki dan i svo vrijeme koje mi je dano. Tratio sam svoju besmrtnost koju je nadolazeći rat mogao vrlo brzo okončati. Smješno je zapravo bilo što sam do ove spoznaje došao klečeći pred tronom, pred ženom(da, opet smo različiti od ljudskog svijeta) koja je vodila zemlju. Ona je bila moćna vladarica, tako nježna u stanju mira, poput majke s djetetom... A tako opasna i krvoločna u stanju rata, kao lavica spremna obraniti mladunče. Rat se bližio, bilo je vrijeme za odabrati nasljednika ili nasljednicu.
Ustala je s trona. Laganim hodom kružila je oko nas. Napokon je prozborila glasom od kojega bi se svakome srce rastopilo, a istovremeno i koža naježila, glasom u kojem se skrivala velika snaga.
-Kao što vam je poznato, došlo je vrijme rata. Moram odabrati nekoga tko će me naslijediti u slučaju smrti, nekoga tko će braniti ovu zemlju. Tko će cijelu svoju bit dati za sva bića u njoj...-
Nastavila je hodati oko nas. Znali smo da je došao trenutak kada će odabrati nasljednika. Znao sam da to neću biti ja i bio sam sretan zbog toga jer nisam to ni želio.
-Ustanite.-
Zapovjedila je. Svakome je nešto šapnula u uho i čekala odgovor. Ja sam zadnji došao na red. Zadrhtao sam kad sam je osjetio toliko blizu, odisala je nevjerojatnom moći. Njen šapat probudio je neka osjetila u meni koja još nisam poznavao.
-Zašto živiš ovdje i što ovo mjesto čini vrijednim?-
Nisam stao i razmislio kao ostali. Iste sekunde šapnuo sam joj odgovor.
-Zbog slobode i sklada prirode, vrijednim ga čine sretna bića koja tu žive čiji neokaljan duh poput dječjeg nikada ne bi smio biti uništen-
Sam sebe nisam razumio, samo sam rekao što mi je nešto u dubini duše naredilo. Kraljica se odmakne. Pognutih glava svi smo čekali njenu odluku. A tada se oglasila stavivši sudbine mnogih u ruke jednoga od nas.
-Pozivam svojega nasljednika da izađe pored mene. –
Trenutak tišine, svi osim mene čekali su da budu prozvani.
-Flo, pozivam te da prihvatiš moje breme, da štitiš našu zemlju i sva bića u njoj!-
Grobna tišina zavladala je prostorijom. Osjetio sam kako blijedim, kako sam hladan kao led. ''Mora da se zabunila'' Digao sam pogled prema njoj. Njena ruka bila je ispružena prema meni. Stisnuvši zube prihvatio sam, nisam ovo želio. Želio sam skočiti kroz prozor i pobjeći. Ipak izvana sam kolko tolko uspio zadržati privid da sam miran. Zakoračio sam pored mene dok su mi se moji prijatelji, i ostali prisutni u dvorani naklonili.
''Ali zašto ja?!'' odzvanjalo mi je u glavi.
