|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Te večeri sjetno raspoloženje zavladalo je gradom. Te večeri saznao sam da ću dobiti dijete. Te večeri kraljica je umrla kao i većina naše vojske. Ipak dobili smo ovu bitku, velika je bila cijena. Ja sam morao proglasiti svoga nasljednika(očito sam ja bio sljedeći na redu za umiranje). Proglasio sam Trydila. Znao sam koliko je kraj blizu, trebalo nam je čudo. Neprijatelja je bilo mnogo. U jednom danu postao sam kralj i u tom istom danu rat je počeo. Zaista nisam imao sreće. Bilo je vrijeme da smislim nešto. Nisam primjetio da je ona ušetala u prostoriju sve dok me njene nježne ruke nisu dotakle.
-Advachiel...-
Pogledao sam je, bila je u svom ženskom obličju zbog djeteta. Pogledom mi je govorila da nastavim.
-To što mi imamo...-
Znala je na što mislim. Nismo bili uobičajeni ljubavnici. Bili smo nešto iznad. I ona je to znala. Umirujuće me pogledala.
-Prepusti se tome Damyen.-
Pogled mi se ukipio.
-Što?-
Vrlo oštro sam to izgovorio skoro ne prepoznajući vlastiti glas.
-Tako ćeš se zvati kad se ponovno sretnemo.-
Znao sam da će otići, ali nisam mislio da će to biti tako brzo. Da u ovom životu neću vidjeti svoje dijete. Promatrala me kao da mi čita misli.
-Ja neću otići, ti ćeš.-
Znao sam na što misli. Snovi su mi bili ispunjeni krvavim slikama rata. Ja nisam bo čudotvorac, nisam bio iskusan, nisam znao što sada. U mnogim pričama od budala kao što sam bio ja na kraju se razviju veliki heroji... U pričama... Ali ovo je bila stvarnost. Brutalna i morbidna stvarnost. Spustio sam pogled sjetivši se Bijelog Grada. Bijele kućice sravnjene sa zemljom, planinski snijeg crven od krvi... Borovi spaljeni. Znao sam da nas to i ovdje čeka. Bilo bi glupo negirati surovu stvarnost u kojoj je neprijatelj bio daleko andmoćniji i brojniji od nas. Krv mi se ledila od same pomisli da ti krvoločni ratnici sami sebe nazivaju spasiteljima i da nose bijele uniforme kao simbol mira. A mir je po njihovom očito bio postojanje samo jedne glavne rase i robova i hrane. Digao sam pogled s bijelog mramornog poda.
-Želim da bježiš u propali Grad Vatre. Sakrij se tamo i pokušaj naći način kako da ih zaustavimo, kada uspiješ prizovi me.-
Kimnula je bez pogovora.
-Pelud Svetga drveta biti će ti putokaz, nemoj zaboraviti.-
Nisam uopče znao da to drvo ima pelud pošto ga nikada nisam vidio kao na ostalom cvijeću. Nije bilo bitno. Poslijednji puta sam je zagrlio. Posljednji puta... da bi nestala s rađanjem prvoga sunca.
