|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Zašto bi itko želio vladati? Stresno je, naporno i ostarite prije vremena. Čak i u vrijeme mira kojeg je tešto održati.
Izdao sam naredbu narodu; oni koji su se željeli ostati boriti ili koji su bili spremni na sve mogli su ostati, a oni koji su željeli pobjeći mogli su. Naša propast bila je neizbježna, a meni je ponestalo ideja. Prošlo je četiri mjeseca otkako je Sedma Sjena napustila grad. Uspjeli smo pobijediti u par sukoba i zadržati neprijateljsku vojsku dalje od šume u kojoj je bio skriven grad, ali... Oni su uvijek iznova dolazili u velikim brojevima, dok je nas bilo sve manje. Bilo ih je toliko da više nisam znao kako da im umanjimo broj, nikakvim taktikama nisam uspjevao. Vojska koja se sada kretala prema nama bila je toliko velika da joj se nije vidjelo kraja. Imao sam plan da ih sve žive spalimo. Posipali smo ulja po suhom lišću i čekali da neprijatelj krene tim putem. Kad su zakoračili na to zapalili smo ulje koje je vatru odvelo ravno na njih. Stotine ih je izgorjelo, ali vrlo brzo na njihova mejsta došli su novi vojnici. Na sreću to je prouzročilo strku da možemo neopaženo pobjeći na sljedeću poziciju. Ponovili smo isto četiri- pet puta, ali izgledalo je kao da nismo ništa postigli. Na kraju smo pobjegli. Naša sreća je bila ta što nisu znali gdje je grad smješten. Imali smo par dana prednosti za spremiti obranu. Došao sam na ideju da zapalimo cijelu šumu dok su oni u njoj, ali to nebi bilo pravedno od mene prema drveću. Ono je bilo ugroženo koliko i mi, ali nisam mu želio prijuštiti bol izgaranja u vatri.
Trydil me molio da ga oslobodim položaja, htio je sa svojom dragom pobjeći u ljudski svijet i tamo se stopiti sa stanovništvom i živjeti u prividnom miru. Čak i da sam ga pustio ostao bi nasljednik trona i neprijatelji bi krenuli za njim. Helena, njegova žena shvaćala je to, ali usprkos tome sada je stajala ispred mene tražeći dozvolu da pređu u ljudski svijet. Imala je nešto u sebi poput Sedme Sjene. Nešto što me smirivalo i ispunjavalo poštovanjem. Duga smeđa valovita kosa padala joj je do ispod struka. Njene plave oči, pune one snage kakvu imaju samo žene, su me promatrale.
-Ako vas pustim krenut će za vama, kako ne shvaćate i ti i on da je nekima od nas smrt neizbježna?-
Promotrila me svojim plavim očima na sekundu. Kao da skuplja hrabrosti i samopouzdanje.
-Možeš li nam zamjeriti to što želimo živjeti dan duže u privdinom miru?-
Imala je pravo, ali Trydil mi je bio najbolji prijatelj. Najveća čast bi mi bila umrijeti pored njega uz sebe. Spustio sam pogled. Morao sam na tren razmisliti. Moja sebičnost i tvrdoglavost htjele su ih oboje zadržati, ali nisam ih imao pravo prisiljavati na ovakav suicid. Njena nježna ruka dotakla je moj obraz. Polako sam digao pogled, ona je bila još jedna od rijetkih kojima nisam želio skrivati svoje osjećaje. Iz mojih očiju izvirao je užasan strah, ali nesebičan strah. Bojao sam se za druge, pitao sam se nisam li ja(koji donosim nesreću kamo god pođem) kriv za ovo... Imao sam puno pravo biti na rubu u ovakvoj situaciji, ali nisam imao pravo zadržavati one koji su htjeli pobjeći. Čitala je moju bol i ja sam čitao njenu, odjednom mi se primaknula i počela prenositi toplinu svojih toplih usnica na moje, smrznute poput leda. Tih par trenutaka zaboravio sam na rat i stišao svoju bol. Odmaknuo sam se od nje okrenuvši joj leđa. Oči uprtih u jezero donio sam odluku...
-Imate dozvolu otići, ali nemojte smetnuti moja upozorenja s uma. Oni će krenuti za vama.-
Njen pogled prešao je preko mene nekoliko puta da bi se na kraju okrenula i otišla prma vratima. Prije nego je izašla iz prostorije uputila mi je poslijednje riječi.
-Ja vjerujem u tebe, vjerujem da ćeš učiniti čudo.-
Nadao sam se da je bila u pravu...
