|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Od tog čudnog dana, kad se to nešto čudno, meni nedokučivo pojavilo u meni počela sam imati veoma čudne snove. Neki su bili proročki, a neki su bili poput čarobne priče iz zbirke bajki. S vremenom pojavio se glas u mojoj glavi koji me počeo voditi kroz odrastanje. Ne, to nije bio tipičan glas savjesti, bio je to nečji glas... Ne volim govoriti o svom djetinjstvu. Oduvijek sam imala neke čudne ideje koje se me odvajale od mojih vršnjaka, a sad se njihov broj povećao. odjednom sam imala nea znanja koja su mi se činila poznata, a opet davno zaboravljena. Vrijeme sam provodila u samoći pokušavajući razgovarati s tim novim glasom. Još se sjećam prvog puta kad mi se obratio. Gledala sam kako voda iz pipe curi u kadu, izgledala je tako statično, tako dosadno, a opet se kretala. Glas mi je rekaoda se koncentriram na mlaz vode i da ga natjeram da vijuga. I učinila sam to, počeo je vijugati od mog pogleda. Postao je živ! Bila sam sretnija. S vremenom glas bi mi dok smo se igrali igračkama pričao priče o ratovima, prevarama, ljubavi... Jednog dana poželjela sam se uklopiti u društvo. Glas nije ništa rekao na to, samo me pustio da činim kako želim. I dugo sam se trudila, pokušavala biti ljudima draga... Jako dugo. I uvijek bi me otjerali na lijepši ili ružniji način. Lijepši je bio onaj kad su me ignorirali. Ružniji je zvučao ovako:'' Zašto bi se mi družili s krmetom kao ti?'' Naravno krme je onda još više jelo jer je bilo tužno. Glas nije ništa mogao poduzeti u vezi toga. Počela sam ga ignorirati. Željela sam uništiti ljude sve do zadnjega. Željela sam da se planet zemlja odmori od njih. Mrzila sam... Nisam imala nikoga osim prijatelja s interneta koje nikad nisam vidjela. Jednog dana upoznala sam Victoriju na što se glas počeo jaso buniti da ga trebam barem saslušati. Svaki put bi mu rekla da začepi i počela ga prekrivati vlastitim mislima. Željela sam povrijeđivati sve oko sebe, pa tako i tu curu. Mrzila sam je jer je djelovalo kao da je glasu bitna. I uspjela sam je otjerati zauvijek. I dalje nisam bila sretna. Usnula sam čudan san. Ležala sam na krevetu pored najbolje prijateljice, gole smo bile. Odjednom se pojavio neki čovjek, znala sam da je to glas. Nikad u snu nisam vidjela tako lijepog dečka. Vodio je ljubav s nama, na kraju mi je rekao da postoje oni koji me vole, samo trebam prestati biti slijepa na njihovo prisustvo. Promjenila sam se. I dugo je ta promjena trajala. Sve do dana kad sam izgubila svog kućnog ljubimca(umro od toplotnog udara) koji mi je osim glasa bio jedini prijatelj. Nakon toga tražila sam nešto više i nisam to nalazila. Dok jedne noći nisam zaspala. Bježali smo od ljudi u bijelom(ja i netko kog nisam vidjela). Na kraju smo odustali od bijega. Hrabro sam izašla pred njih. Ispred mene je stajao lik vrlo svijetle plave kose, obučen u bijelo. ''Fabijan?'' bilo je sve što je glas rekao. Taj lik pozvao me da se vratim kući s Damyenom. Rekla sam da trebam razmisliti. Imala sam par sati za to, i morala sam u određeno vrijeme doći ispod zlatnog zvona. ''Idi bit ćeš sretnija.'' govorio mi je glas. I ne znam kojom silom uspio me natjerati da odem, ali on je ostao.
-Reci mu da ga pozdravljam i da se vidimo uskoro.-
Vikala mi je djevojka koja je izgledala poput mene dok sam polako nestajala u svemiru.
* * *
I tako sam ostao sam(u tijelu četrnaestogodišnjakinje). Nešto što se nebi dogodilo da duša na koju sam naleti nije bila sama kraljica vode. Imao sam problem, veliki problem: nisam se mogao sjetiti ničega iz svojih prošlih života(ni tko je taj Fabijan, ni Victorija) osim u snovima. U snovima sam sve znao. A zašto sam ostao? Ne znam ni sam. Nisam ništa znao i tog prvog dana mislio sam da je to bila najveća glupost koju sam učinio. Nedostajala mi je djevojčica, bilo je pretiho. Čuo sam otkucaje srca svakog bića koje je bilo u blizini, i također osjećao miris krvi. To me izluđivalo. To i činjenica da sam u debelom ženskom tijelu te da me zbog tog gledaju kao niže biće. Ja nisam bio ona što je značilo prestanak konzumiranja hrane osim ako me jaka glad prisili na to. No, vratimo se na moj prvi dan... Vozio sam se u tramvaju(mogao bi pisati u ž.r pošto sam u takvom tijelu, oh well). Odjednom me neki stari čovjek prtisnuo uz staklo tramvaja i počeo me dodirivati. Bojao sam se. Od nekud se stvorila snaga i gurno sa ga toliko jakoda je pao. Pobjegao sam. Tresući se vraćao sam se kući. Iako sam bio u ženskom tijelu sada pomisao da netko nešto gura u mene bila je odurna, a pogotovo da me tamo neki pedofil siluje. Bojao sam se ovoga svijeta, bojao sam se jer nisam znao zašto sam ostao, i zašto ad sam bio s njom nisam osjećao miris krvi(koji me izluđivao). Hodao sam tako mračnim parkom kad me nešto uhvati za ruku. Naglo sam ju povukao nazad sebi i uperio oči u biće na klupici.
-Ezele pa što ti je?!-
Jako sam dobro vido u mraku pa vam mogu dati jasnu sliku djevojčice od kojih devet godina, crne kose i smeđih očiju. Nije mi bilo jasno što želi i što je to dovraga ezel(tek kasnijesam shvatio da je to onaj ružni starac iz turske sapunice). Kad je shvatila da se moj prestravljeni pogled polako puni mržnjom ustala je(bila je visoka kao i ja iako mnogo mlađa) i lagano me pomilovala po licu.
-Ja sam Dinah i ti me nećeš zaboraviti Ezele.-
****
nemojte se ljutiti ako ne stignem odmah javiti za post i zato jer nisam stigao prepraviti greške u tekstu. imam užasno puno obveza i nadam se da ću stići sve obaviti ovj vikend kako bi se mogao posvetiti pisanju. pozdrav
