|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Otvorio sam vrata kaveza i promatrao kućicu u sredini. Polako, malena crna loptica je provirila van. Nježno sam je gladio po glavi dok je otvarala svoje još tamnije oči. U vrijeme kada nisam znao da su oblaci vodena para zamišljao sam da je dotaknuti ih isti osjećaj kao dotaknuti krzno činčile. Toliko mekano da ni ne osjećaš da ga dotičeš. Drugom rukom pružio sam mu krišku jabuke. Iz loptice su izvirile dvije malene sivo-bijele šapice i primile ju. Počeo ju je grickati i oblizivati se. Volio sam ga ovako hraniti. Čak ni ja nisam bio imun na slatkoču ovog prizora. Odjednom, iz čista mira on baci jabuku i šmugne u kućicu.
-Hej, pa gdje si otišao? Što nije uredu?-
Grobna tišina zavladala je sobom. Polako, crna njuškica s dugim brkovima izviri iz kućice provjeravajući je li zrak čist. Izađe polako, podignutih ušiju, kao da ge netko doziva s druge strane kaveza i počne njušiti zrak. Kao da je tamo netko kog upoznaje. Nikada prije nisam vidio da se tako ponaša. Odlučio sam ignorirati ako se ne ponovi.
***
Ležao sam na krevetu i razmišljao. Znao sam: tu ću jako dugo ostati. Gdje je ona? Što ako je ona u onom svijetu iz kojeg sam došao? Da se ubijem i pokušam otići k njoj? Ne... To bi ubilo i Manwathiel... Kako da prihvatim da sam zarobljen ovdje? Frustrirala me moja podsvjest koja me vrlo polako vodila i otkrivala mi istinu. Možda bi bilo opasno da sve saznam odmah, ali.. Htio sam što prije naći tu osobu ako uopće postoji. Bio sam jako usamljen bez nje, a imao sam osjećaj da se to protezalo kroz mnogo mojih prošlih života...
U mislima me omete zvono na vratima. Lijeno se dignem misleći da je poštar i otvorim.
-Man!-
''O ne...'' je bila prva pomisao na još jednu djevojčicinu prijateljicu. Nisam bio raspoložen za to, htio sam razmišljati. Djevojka tamnije puti mi se baci oko vrata. Njena duga valovita smeđa kosa nije mi dozvoljavala da dišem. Napokon se skinula s mene i počela izuvat cipele. Bio sam jako zbunjen. Zašto je uopće tu? Zar sam ju pozvao?
-Joj Man moram ti nešto pokazati.-
Počela je duga priča o njenim žnirancima. Slušao sam samo na pola uha pošto sam većinu vremena bio usredotičen na miris njene krvi koji je ispunio cijelu prostoriju. Mahala mi je starkama pred nosom i nešto objašnjavala. Zasta, kako li su joj odvratno bili zavzani ti žniranci(inače nisam pretjerano uredan, ali ovo je bila katastrofa).
-Imam ideju, Pokazat ću ti novu foru. Stavi nogu unutra.-
Rekao sam joj nakon što sam izvukao roze žnirance iz straki. Uputila mi je sumnjičav pogled(možda zato što su djevojčicine stake izgledale još gore, ali kako sam već par mjeseci bio tu njenu garderobu gurnuo sam u stražnji dio ormara i kupio stvari po vlastitom ukusu, starkama sam izvadio žnirance i zamjenio ih novima te ih zavezao na malo neobičnije načine) ugl... Vratimo se Žaninim starkama. Vrlo brzo i spretno sam ih zavezao(s mašnicom u sredini). Sad su bile kao na slici.
-Sad kad smo završili s ovim želiš li što pojesti?-
Dogodilo se nešto neočekvano. Cura me svom snagom zveknula o pod i čvrsto me držala da se ne mogu micati. Prva pomisao: ''Wtf?!'' Uperila je u mene svoje zelenkasto-narančaste oči. Nisam želio konflikt pa sam skretao pogled od njenog.
-Tko si ti?-
Prosiktala je kao kakva ljuta zmija. Još nisam bio svjestan što se događa.
-Tko si ti?!-
-Manwathiel...-
Lagao sam i mislim da nije pomoglo. Ali, kako je mogla znati?
-Manwathiel ne zna žnirati niti govori ovako kao ti. Manwathiel ima čiste plave oči, a ti nemaš!-
-Kako to misliš?-
Zar je moj duh dovoljno jak da promjeni boju očiju tijela? Ništa mi nije bilo jasno, jako sam se trudio glumiti. Očito se od najboljih prijateljica ipak ništa ne može skrivati.
-Oči su ti sive, tamnije, pomalo zelenkaste na rubovima. I taj neki svijetlo bijeli prsten je u njima, teško za ne primjetiti. A sada govori! Tko si? Gdje je Manwathiel?!-
Zar je moguće da ovo nisam primjetio ranije? Kvragu! Nisam bio raspoložen za skrivanje i laganje, odlučio sam reći sve što znam(a tog stvarno nije bilo mnogo, npr. ja sam neki lik iz drugog svijeta koji je izbubio pamćenje i ne zna tko je) pa kud puklo da puklo. I tako sam joj sve rekao, apsolutno sve(sva svoja iskustva ovdje, i ono sa činčilom). Nisam očekivao razumijevanje, a još manje sažljenje koje sam dobio.
-Ja ću ti pomoći da otkriješ tko si. Ne brini se.-
Od grube djevojke postala je jako umiljata i dobra. Zagrila me kao da sam dijete i galdila po kosi(ja sam poput mačke volim kad me se mazi. hh). Bio sam zbunjen, jako zbunjen...
***
Odlučio sam poslušati njen savjet i pokušati otvoriti treće oko. Podsvjest mi se bunila, ali ipak odlučio sam to učiniti.
Naravno, ovo nije moglo dobro završiti...
