|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Svaki dan meditirao sam i svaki dan to mi je prouzročilo užasne glavobolje. Puno rada, plus puno volje jednako je nula rezultata plus glavobolja.
-Možda sam jednostavo nesposoban tako nešto napraviti kako spada... Nebi bila jedina stvar...-
-Joooj, bebi. Pa nemoj se živcirat, sigurno postoji razlog zašto ti ne ide.-
Žana me čvrsto zagrlila dok smo sjedali u njenom dnevnom boravku(koji je bio povezan s kuhinjom). Pogledao sam je pomalo tužno.
-Nikad je neću naći. Nesposoban sam za to.-
-Naravno da si nesposoban kad si opet pio.-
Spustio sam pogled... Što sam više shvaćao da ne mogu otvoriti treće oko, da ne mogu učiniti stvari koje su drugi svladali za čas, da je ovaj svijet kao kavez u kojem sam zatočen i još k tome da neću naći onu osobu iz snova(za koju nisam znao postoji li uopće), sve sam više pio. Zapravo ispočetka sam samo prestao jesti, bilo mi je zlo od hrane. Onda kako više nisam htio piti tablete za glavobolju počeo sam mješati kavu s vodom u neku smjesu od koje sam skoro uvijek povratio. Ali glavobolja bi prestala. Kad nebi meditirao nebi bilo glavobolja, ali kad bi odustao od toga to bi bilo kao da odustajem od uzaludnih pokušaja da je nađem. Zbog nje nisam odustajao koliko god je bolilo se dok... Nisam počeo piti. Nisam puno pio. Malo, ali redovito. Alkohol me nebi učinio ni agresivnim ni sretnim kao većinu ljudske populacije. Jednostavno bi me uspavao(i ode glavobolja bye-bye), a ako nebi mogao spavati postao bi izrazito depresivan i valjao gluposti. Mogao sam racionalno razmišljati u smislu da sam bez problema u takvom stanju riješio problemske zadatke iz matematike.. Samo što... Ma oni koji su me upoznali znaju...
Vratimo se Žani i meni. Nakon nekog vremena odlučila je da sam premršav i da trebam jesti. Možda bi bilo vrijeme da ubijem svoju osobnost i krenem pisat u ženskom rodu... (dok ovo pišem pod utjecajem sam alkohola, žao mi je... bol me svladala i nisam mogao ne popiti, ne krivite me izgubio sam prijatelja nedavno i još se nisam pomirio s tim).. što sam ono govorio? ah da, ubijanje svoje osobnosti... ženski rod... da...
Žana je otišla u kuhinju speći omlet du formaggio(omlet od jaja sa sirom). Ja sam sjedala i zurila u zid. Oh, kako me je to zabavljalo(ne bi vjerovali da to mogu raditi preko sedam sati u komadu)... Um mi se opuštao sve više i u jednom trenutku sam ustala uopće ne osjećajući svoje tijelo. Sjela sam za klavir(ne znam svrati niti jedan instrument) i počela svirati. Odjednom kao da sam Mozart svirala sam s obje ruke, brzo ih pomičući(inače sam usporena i lijena). Melodija je bila prekrasna, hipnotizirajuća. Dok sam tako gledala kako mi se vlastite ruke pomiču same, utori između crno-bijelih tipki počeli su se puniti krvlju... Kako bi koju stisnula krv bi se izlila na nju. Bila sam u šoku, ali nisam mogla prestati svirati... Sve je bilo više krvi za koju nisam znala od kuda je dolazila. Odjednom ispred mene više nisu bile tipke. Nalazila sam se na bojnom polju. Ljudi oko mene ležali su mrtvi, nekome su upravo odsjekli glavu koja se dokotrljala do mojih nogu. Slika se odjednom ispuni vatrom, i trenutak prije nego me plamen dotakao po licu, bio sam u vrtu. Ispunio me osjećaj velike boli dok sam se smješkao predivnoj djevojci koja se polako okretala i držeći za ruku nekog lika odlazila. Imala je narukvicu s kristalnom bočicom na ruci s kojom mi je mahnula. Djelovala je tako sretno dok smo ja i taj lik imali neki grč boli na licu. Slika se promijenila. Bila sam u špilji(tako je bar izgledalo). Bilo je mračno. Nekakvo veliko biće stajalo je ispred mene i lika iz prošle slike. ''On je neće voljeti... On će nas izdati... Kako ću bez nje?'' Vrtilo mi se po glavi.
-Vrijeme je.-
Zagrmilo je veliko biće. Začula se grmljavina. Nešto što je ličilo na munju spuštalo se prema meni i prema tom liku. Bacio sam se na koljena.
-Zaustavite ovo! Neka me ubiju, ne mogu bez nje! Volim te ...-
I taman kad sam trebao reći njeno ime pogodila me ta neka munja. Moje tijelo ispunilo se boli. Ispustio sam krik zbog kojeg se čak i veliko biće odmaknulo. Suze su mi pekle lice. Odjednom sam se našao u prostoriji koja je gorjela i ja sam izgarao u njoj... Mržnja i bol ispunili su svaki djelić mog bića. Nečje oči gledale su me kroz vrata. Vidio sam svoj odraz... Crna neman, krvavo crvenih očiju... Tako goreći potrčao sam prema vratima da bi se ona zatvorila. Bio sam zatvoren u tami koja je gorjela... Digao sam pogled i vidio nju... Tako lijepu.. U vrtu punom plavih ruža...
-Bebi!-
Osjetila sam kako me dvije ruke snažno bacaju na pod. Bio sam u sobi... Nisam shvaćao... Što se dogodilo... Sve je izgledalo normalno. Nije bilo krvi na klaviru, ja sam bio dobro(u smislu da ne izgaram).. Žana me zabrinuto gledala. Tad sam napokon shvatio da se trebam javiti onoj luđakinji iz parka koja me zove Ezel, rekla je da će se to dogoditi, ostavila mi svoj broj, a ja sam otišao... Sad sam shvatio... Odlučio sam prestati meditirati(i konzumirati alkohol). Morao je postojati drugi način da je nađem.... Tu djevojku iz vrta s ružama...
****
kao što sam obećao napisao sam novi post. tko želi može pročitat stari iako nije pretjerano bitan za cjelokupnu radnju. puno pozdrava. D.
