|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Veliki bijeli sokol, toliko bijel da se stapao s bojim snijega, raširio je svoja krila i vinuo se u vis. Letjeti među veličanstvenim vrhovima Alpi... Podsjećalo ga je na Grad Vatre... Bijele planine, prekrivene snijegom i ledom... Već dugo nije ulazio u tijelo životinje kako bi promatrao, zaboravio je čari stapanja s mirnim, toplim umom životinje. Fabijan, princ Bijelog Grada, tražio je svoga očuha. Jako je dugo prošlo otkako je razgovarao s njim. Narod ga nije zaboravio, legenda je bila vječna, ali... Morali su proglasiti novog kralja. Vrijeme rata se vratilo i tron nije mogao ostati prazan. Tridiel se odlučio na samotnjački život i nestao iz grada. Fabijana je to podsjetilo na Trydila. Zar mu je Damyen dao to ime jer je zao kako će u budućnosti bježati kao ta kukavica?! Azriel nije htio težinu krune, a ni Sedma sjena i tako je Fabijan proglašen princem dvaju gradova. To je naravno uključivalo i svu okolnu zemlju. Teret je bio težak, ali svi su mu pomagali pa se uspjevao nositi s time. Jednog dana ipak je odlučio pokušati osvjestiti Damyena, ali ono što ga je dočekalo natjeralo ga je da zaboravi na svoj prvotni plan. Na tijelu djevojke, u kojem je Damyen živio, vidjeli su se jasni znaci trovanja. Ali ne samo tijela... Duh kao da je nestao i ostao je samo životinjski instinkt.
Fabijan je došao baš u trenutku kad je Damyen pokušavao ubiti Žanu. Da nije u ljudskom tijelu, vjerojatno bi uspio učiniti to što je želio- piti. Ali ovako ju je mogao samo ubiti. Fabijanova brza reakcija spasila je djevojku od njegova oca. Usmjerio je misli prema hrpi knjiga i srušio ih na pod. To je omelo Damyena i vratilo mu razum na neko vrijeme. Par sati kasnije Fabijanu se pridružio Azriel.
-Zvao si me brate.-
-Pogledaj ga.-
Odvratio je Fabijan u šoku. Azriel je zanijemio kad je vidio to biće. Na sreću bio je puno smireniji od Fabijana i brzo su otkrili uzrok.
''Ali tko ju je poslao da ga truje? I zašto?'' Bilo je pitanje koje Fabiju nije davalo mira. ''Jesmo li dobro učinili kad smo je ubili?'' Prisjećao se tih par mjeseci nakon što su ubili Dinah koja je svojom krvlju trovala njihovog oca. Nije mogao iz glave izbrisati sliku Damyena kad ju je vidio mrtvu. Niti je mogao zaboraviti koliko je bilo pokušaja samoubojstva. Damyen se sam uvijek zaustavio, vjerojatno zato jer nije htio ugrožavati Manwathiel čiji je duh još bio povezan s tijelom.
-Brate, pripremi se, možda ćemo se morati umješati...-
Rekao je Azriel dok su obojica promatrali kako malena plavokosa djevojčica kleči na koljenima, lica oblivenog suzama i u ruci steže veliki kuhinjski nož. Neko vrijeme držala ga je ispred svog srca, a onda nastavila prema glavi. Taj dan nije bilo prolivene krvi, ali.. Damyen si je nožem odsjekao kosu. Taj događaj ujedno je bio kraj svih pokušaja samoubojstava. Fabijan se pitao što je značilo to što je njegov otac promrmljao: ''Samo ako ti umreš, umrijet ću i ja.''
Nakon tih događaja neprestano su ga motrili, jer ovako nešto se nije smjelo ponoviti. I morali su naći osobu kojoj je uputio one riječi. Damyen im je trebao živ. Trebao im je kralj... Iako nisu znali kako, morali su ga probuditi što prije.
''Ah tu si, mlada damo.'' Fabi se nasmješi vlastitim mislima koje je uputio ocu. Bilo je smješno promatrati kako se D. snalazi kao ljudska djevojka. Bezbrižno promatrajući djevojku u crnom kako juri na snowboardu niz padinu Fabjen zjevne. ''Još jedan običan dan. Možda je sad sve ok, možda ga nebi treali toliko promatrati.'' I u trenutku mu se sruši ta ideja. Nešto crno, kao crna magla u obliku lava pojavi se na brdu i prije nego je mogao reagirati promatrao je Damyena kako pada na glavu, čuo kako mu se lomi vrat i... Nastavio promatrati kako se kotrlja niz strminu. Krhko tijelo djevojke napokon se zaustavi u dubokom snijegu. Nepomično... Hladno... Crna magla je nestala onog trenutka kad je dotakla njeno tijelo.
Visoko u zarku Fabijanu su se oči punile suzama i strahom. Mislima je dozivao Azriela iako je znao da je kasno. Njihov kralj, njihova jedina nada... Mrtva! Morat će čekati da se ponovno veže na nečju dušu i rodi s njima... Ako se to dogodi... Ali što ako ne..
