|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Mjeseci su prolazili. Gabrijel se uklopio među seljane. Većinu vremena provodio je sa životinjama ili podučavajući djecu. U selu je neko vrijeme vladao strah od vukova koji su pobili svu divljač u krugu sela. Jučer je završio treći puni mjesec i seljani su shvatili da je nešto pobilo i vukove koji su se našli u blizini. Vladala je panika zbog toga. Helena je smatrala da je vukodlak u šumi il čak zmaj, ali nitko ništa nije vidio. Nitko osim jednog...
-Gabrijel... Hoćeš li otići do susjednog sela i raspitati se što se događa?-
Gabrijel kimne Helneninoj majci i krene prema konjušnici. Tamo ga je čekao njegov crni konj, jedino što mu je ostalo od njegovih plemičkih dana. Biće kao skovano od tame mu nasloni njušku na rame dok ga je milovao.
-Hajde da ti stavim sedlo pa idemo.-
Vrlo mirno namjestio je sedlo konju i sjeo na njega. Na tren je još razmišljao i onda krenuo prema susjednom selu. Kako se približavao selu mrak je padao. Potpuni mrak bez mjeseca. Sjahao je s konja kao da zna što će uslijediti. Šapnuo mu je nekoliko lijepih riječi, a onda ga potjerao natrag.
-Zbogom prijatelju...-
Izgovarao je to dok su mu plave oči postajale sve crvenije... Bavio se magijom u prošlosti i znao je što se događa... Bolje da je umro nego da je postao žtva eksperimenta koje je njegov otac izvodio na kmetovima. Zašto je on ipak preživio? Zar je bio spreman pobiti nedužne ljude samo kako bi dobio kontrolu nad sobom? U glavi mu je bila samo Stelina slika... Da, bio je spreman, sve za nju. Iz njegovih usta prolomi se životinjski krik dok mu se tijelo deformiralo, postajalo veće...
***
Bježeći od vukova Tristan padne na pod. Bio je opkoljen. U ovo doba noći nitko neće čuti njegov poziv upomoć... Znao je da će umrijeti. Umjesto da glumi lovca na nadnaravno trebao je naučiti loviti vukove. Tih zadnjih trenutaka dok su mu se režeći vukovi primicali razmišljao je o svim vampirima i vješticama koje je ubio... Bili su to sve nevini ljudi. Suzne oči uperio je prema nebu i obećao Bogu da neće ubiti više ni jedno biće koje ima dobra u sebi ako ga sada spasi. U tom trenu vukovi su prestali režati i počeli cviliti. U zraku se osjetio miris smrti. Tristan je zanijemio. Vukovi su u jednom samo pobjegli, a onda se iza Tristana pojavilo i ono što ih je otjeralo. Bilo je to najčudnije biće koje je ikad vidio. Visoko oko 5 metara(hodalo je na sve četiri) i dugačko preko 20(s dugim repom koji je izgledao kao bič skovan od mraka). Biće je bilo okićeno silom bodlji koje su stršale na sve strane iz repa, krila, zglobova i glave... Prednje nogle izgledale su poput izobličenih ljudskih ruku prekrivenih crnom dlakom. Iz vrhova prsiju stršale su kandže dugačke koliko i sami prsti tog bića. Stražnje noge bile su poput vučjih. Samo biće nije ličilo na vukodlaka pošto je imalo krila poput zmaja također prekrivenih krznom i lice koje je izgledalo polu ljudsko polu zamjsko. Kako je kružilo oko njega primjetio je da gusto krzno skriva ljuske iz kojih izvire još tisuće malih bodljica; vjerojatno s otrovom. U jednom trenu biće prestane kružiti oko njega i pogleda ga ravno u oči. Oči bića bile su kao kontrast na cijelo to demonsko tijelo. Bile su plave poput očiju anđela. Tristan se nije mogao pomaknuti zbog noge koju je ozlijedio pri padu te je samo u čudu gledao biće koje ga je primilo sa svojim velikim rukama(prednjim nogama po potrebi očito) i odnjelo ga do obližnjeg sela. Tamo ga je ostavilo pred nekom kućom i nestalo u tami.
''Što je to bilo?'' Pitao se Tristan razmišljajući o obećanju koju je dao Bogu prije nego je to biće stiglo.
***
Sljedeće jutro Gabrijel se vratio u selo blijed kao smrt. Helena, Marko i ostali mještani skupili su se oko Tristana koji im je opisivao biće.
-Nečujno je i brzo, crno poput sjene...-
-I ubilo je cijelo selo.-
Dovrši Gabrijel Tristanovu rečenicu. Svi pogledi se usmjere na njega, a Tristanov pogled zastane na njegovim plavim očima.
