|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Sve se činilo normalno neko vrijeme dok je Gabrijel bio oprezan, Helena kao da se ničega nije sjećala, Gabrijel se držao dalje od nje, a Tristan ga je i dalje gledao na neki čudan način. Jednog jutra dok je Gabrijel još spavao, dok nije pazio, seljaci su se okupili. Helena im je u suzama prepričavala priču o prelijepom demonu Gabrijelu. Svi su ga odmah povezali sa nemani koja je ubijala okolo.
Zanimljivo je to kako se srce jedne žene brzo okreće, zar ne? To kako te u jednom trenutku voli i sve bi ti dala i zbog toga joj poštediš život, a u drugom trenutku te mrzi i spremna te ubiti.. izdati... Hahaha.
Seljaci su krenuli prema kući u kojoj je Gabrijel spavao. Planirali su je cijelu zapaliti dok demon još spava.
***
Miris dima nije ga prenuo iz sna. Čak mu je i godio. Plamen se nježno omota oko njega, Gabrijel zjevne pod tim nježnim dodirom. Glas vatre, bio je tu u njegovoj glavi, tako miran i tih... A onda ga nečji krik prene iz toga.
-Zapalili ste nevinog čovjeka! On nije biće tame! On je anđeo koji će nas spasiti! Brzo ga vadite van!-
Bio je to Tristanov glas. Nastala je svađa među seljacima oko toga što učiniti. ''Kako ste naporni...'' Pomislio je Gabrijel... Samo je želio uživati u toplini plamena koji je pokušavao progutati njegovo tijelo. ''Da mi Vatra nije najbolja prijateljica već bi bio mrtav... A što da radim sa onima koji su me pokušali ubiti? Hmm? Što da radim? Da ih ispijem? Da se osvetim?'' Razmišljajući tako krene koračajući kroz plamen prema vratima. Kad je stupio izvan kuće Vatra na njegovu tijelu polako nestane. Seljani utihnu. ''Uostalom, zašto ih nebi ubio? Što ih čini vrijednijim od ostalih?'' Polako krene prema njima. Većnia ih u strahu dade petama vjetra dok su drugi pripremili vile i počeli trčati na njega. Ali prije nego su ga dotakli neka nevidljiva sila ih odbaci i po 15 metara daleko od njega. On je hodao prema Heleni... ''Voljela si me, a sad me mrziš... Srca žena su odvratna... Iskvarena... Mrzim...''
-Mrzim ljude.-
Rekavši to zarije zube u Helenin vrat,a ona glasno krikne. Tristan se nije mogao pomaknuti od šoka. Marko koji je pao podosta daleko nakon što ga je sila odbacila vidje tu sliku. Počne trčati prema njima no, sila ga ponovno odbaci. Helenino blijedo tijelo palo je na pod... mrtvo... Krv se cjedila s Gabrijelovih usana. Oči su mu bile zamagljene od suza. To nije bio on... Kako si je mogao dopustiti da ga bjes obuzme? Pa što ako ga ona nije voljela, on je nju volio kao sestru... I dok mu se srce ispunjavalo krivnjom i tugom, dok se u njemu stvarala želja da digne ruku sam na sebe nešto mu se hladno zarije u srce. Trzaj pogledom prema gore. Svećenik mu je u prsa zabio vrh zlatnog križa s oltara kojeg je zbog nekog razloga imao sa sobom. ''Bol je stvarna... Trebam se držati za bol, a ne za bjes i mržnju...'' Odgurne svećenika i počne trčati prema šumi. Rana koja je nastala nije zarastala. Krvarila je i oslabljivala ga. Čuo je kako su se seljaci opet skupili. Čuo je njihove povike u šumi dok su ga tražili. Čuo ih je dok je ležao na šumskom tlu jedva dišući.
-A tu si.-
Čuo je Tristanov glas. ''I od svih ljudi ubit će me onaj crne duše...'' Ali njegova pretpostavka bila je kriva. Tristan prebaci jednu Gabrijelovu ruku preko svog ramena i odvuče ga da svog konja. Tamo ga stavi na konja, popne se i oni krenu prema planinama. Na trenutak Gabrijel pogleda prema Tristanu čiji crni duh je postao nekako čišći... Bjelji... I onda izgubi svijest.
