Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi ) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam
pa znam da će vas pogoditi ali ono je bio kraj priče o Gabrijelu. možda nastavim pisati o njegovu sinu aksnije, ali sada vam želim ispričati neke druge ponešto kraće priče. i da, znam da je glazba iritantna, ali jako paše uz priču koju ću početi pisati od sljedećeg posta. nekako će je oživiti. nadam se da mi ne zamjerate što rijetko pišem i ne vraćam odmah komove. malo mi je frka u školi. heh. :) ostavljam vam jednu kratku pričicu čisto da ovo ne bude jedan od onih dosadnih ispraznih postova(baš me zanima koju pouku ćete izvuć iz nje, jako je... pa čudna je malkice... oke malo više) i ostavljam slike likova za vrijeme kad odlučim opet pisati o Gabrijelu.
Gabrijel
Morana
Tristan
Marko
Helena
Stela
a sad pričica
Pogibija
želudac ti krulji od gladi... i tad osjtiš taj fini miris hrane... tako opojan i sladak, ne možeš odoljeti. poletiš prema smjeru od kud dolazi... da tamo je... kolač. drži ga ljudska žena.nekamo ga nosi. zaletiš se najbrže što možeš prema njemu. ali trenutak prije nego što ga dotakneš zalupe se velika bijela vrata frižidera i miris nestane. malo još zujiš oko frižidera a onda kad shvatiš da nećeš dobiti hrane kreneš prema van. začuješ krik ljudske žene iza sebe i požuriš. kad se odjednom zaletiš u nešto i padneš na pod. previše si ošamućen da ponovno poletiš pa se jednostavno odlučiš popesti po gredi i izaći van. ali neka prozirna pregrada dijeli te od vanjskog svijeta. uspaničiš se. želiš van. zbog panike ni ne primjetiš ženu iza sebe. odjednom samo čuješ ''šššššššš'' i osjetiš kapi kako padaju na tvoja krila. vineš se u zrak i bježiš od tog smrada. ali kapi ti sljepe krila i padaš na pod. taj otrov koji si udahnuo peće te za pluća. gušiš se. ne želiš umrijeti. sve te jako boli, trzaš se. moliš da ti okončaju muke kad odjednom iznad sebe ugledaš tenisicu koja padne na tebe. čuješ krckanje vlastitih kosti. više te ništa ne boli. ne osjećaš glad. osjećaš se slobodno. i onda se sve zamrači...
i tako svoj život skonča još jedna muha...