Credits.
× design: 082dizajn ©
× html: x
× picture: x
Najljepši cvijet, ljepši i od ruže... oleadner... toliko otrovan da vas može ubiti....

Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi ) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...


Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.

Ari: dječak s moćima.

Arijan

<3.

Music Playlist at MixPod.com


Vatra(Damyen)

1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli

Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu


Osobno

1. Pauza

Gabrijel

1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi


The story of Nathaniel

1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj

Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)

1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan




Zaboravljena sjećanja

1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.


Fan art

Fan art


Kratke pričice

1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.

I'm on a neverending quest to save my girlfriend... Wops! I mean boyfriend. Ftw!.

za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam

Jibrail i Arb part I.

Sat je otkucao ponoć. Puni mjesec bacao je svjetlost na golemi križ koji je vječito mirno stajao na vrhu crkve. Sjena križa padala je na zemlju dolje... Daleko, daleko dolje. Sve je bilo užasno mirno izuzev žaba u potočiću koji je tekao pored crkve. Odjednom se nešto pomakne u sjeni križa. Kretalo se brzo. Crna spodoba napokon izađe iz sjene i krene prema potočiću. žabe utihnu i sakriju se u vodu. Spodoba nastavi dalje i čim se dovoljno udaljila opet se začuje kreketanje žaba.

***

Napokon sam došla doma. Roditelji su već spavali. Ušla sam u sobu i pogledala zvijezde i mjesec. Nešto mi je sve to govorilo... Sjela sam za računalo i krenula na fejs. Odjednom mi se naježi koža, kao da tisuće duhova pleše oko mene. Ulogiram se... Poruka! Kakvo iznenađenje! Nije bilo poruka na ovom profilu(moj blog profil) nikad. Otvorim poruku. Od sličice me prošlo još više trnaca i lagano mi se zavrtilo. Crnilo koje mi se pojavilo pred očima vratilo mi je onu viziju koju sam prije stalno viđala... Onu o bolničkom krevetu i djevojčici u njemu. Nije bilo sumnje, ovo na slici je bila ta djevojčica. Prihvatila sam zahtjev za prijateljstvom i odgovorila joj vrlo kratko jer me njen način govora podsjećao na jednu osobu koju znam. Odlogirala sam se i pustila vodu u kadu. Voljela sam drijemati u kipučoj vodi(svi kažu da nisam dobro u glavi, a meni samo nedostaje toplina). U meni se probudila ona želja za životom, i bila je to ona jaka želja kao da sam sretna što živim(a nisam bila sretna) bilo je to čudno... Nisam se tako osjećala nikad... Oke jednom kad sam zagrlila svog kućnog ljubimca(kad sam ga prvi put vidjela). hehe.

Dani su tekli normalno, zaboravila sam na taj događaj i onda sam se slučajno opet sjetila i otišla provjeriti jel mi ta neobična osoba odgovorila. Počeli smo se dopisivati. Ja sam proučavala njene slike... Nešto mi nije štimalo s njima, ne znam, dio mog uma snažno se protivio da razgovaram s tom osobom. No, trebala mi je... Pogotovo nakon svega... Čega svega? Pa... Do svoje osamnaeste godine živjela sam kao djevojka(malo šašava djevojka koja je u svojoj glavi govorila u muškom rodu, mislila sam da je to nešto djetinjasto i pubertetsko i da će proći ali...). S punoljetnošću sam saznala da sam rođena kao hermafrodit(prije mi je to bilo cool ali pomutnja koja je nastala je ubila taj cool). Moji roditelji odabrali su ženski spol za mene jer sam bila bolesna. Nez priču, ne zanima me... Mučilo me to jako. Voljela sam biti cura, voljela sam sve što mogu raditi uz to(žicat slatkiše, zavesti koga želim...) haha! Ali... uvijek sam patila jer nisam muško i uvijek sam se gledala ko muško... jednostavno to je bio moj spol, teško ga je bilo pustit pogotovo nakon ove spoznaje. Nije bilo šanse da promjenim spol još pa sam se jednostavno prepustila depresiji i nastavila kao cura... Ipak nisam zaboravila svoj pravi ja. Počela sam pisati u muškom rodu i napravila sam si profil kao muško. Za tu moju tajnu znalo je sve skupa troje ljudi, i bilo je uredu tako. Nije mi se dalo trpiti ogovaranja drugih i zato sam to držala za sebe. Moje tijelo normalno je funkcioniralo kao žensko osim par stavri... S malo širom majcom ili kad nebi imala niš na sebi a gledali bi me s leđa mislili bi da sam muško. (al to je bilo i prije nego sam saznala. sad sam samo što više furala to) još u djetinjstvu kad bi ugurala kosu u kapu mislili bi da sam muško. jednom sam tak izašla s frendicom i mislili su da sam joj dečko. tad mi je to bilo jako smiješno i zabavno. Sve je zabavnije kad znaš da si samo ženskog spola i da se možeš dobro maskirati... Ali sada kad sam znala da sam oba spola nastao je problem. Uspjela sam ga svladati, jednostavno kad bi se osjećala kao muško obukla bi se tako i govorila tako. U tramvaju sam slušala komentare o sebi koji su glasili otprilike ovako: ''vidi koji zgodan lik. ima tako bebastu a opet ozbiljnu facu, vidi pogledao me! joj možda mu se sviđam. kakva mi je šminka. al on je tak uredan, možda je gej.'' tako nekako su zvučali komentari djevojaka. Nisu me dirali. Imao sam jedan cilj: pojesti sladoled s puno čokolade. Ništa drugo me nije interesiralo. hahaha. Možda Rosini ljubavni problemi. Rosa je moja nebiološka sestra. Ona je znala za mene i jako se palila na moj izgled. Isto kao što se na mene palila gomila gejeva po gradu(jedan mi je postao jako blizak prijatelj). Kao kontrast na moj muški izgled, moju mušku stranu tu je bio i onaj drugi dio mene, onaj koji sam 18 godina mislio da jesam. Malena slatka djevojčica. Chibi djevojčica. Obožavana među prijetljima, mržena od ostatka društva jer je čudna(nosi crno zato je čudna)... Ta melena djevojčica koja je izgledala kao da ima devet godina zapravo je imala osamnaest. Ta malena djevojčica predvečer se pretvarala u djevojku od kojih petnaest godina, prekrasnu, nikad viđenu bez minice(a bilo je tu jako veselih i šarenih minica). A s otkucajem sata u ponoć pretvarala se u zanosnu mladu ženu. Nije bila umišljena, ali znala je da je lijepa. Nije vjerovala da je poput manekenke kao što su joj govorili, vjerovala je da je lijepa kao i ostali. Trudila se biti manekenka, bili profinjena, lijepa, savršena(ali nije to bila, tako je bar vjerovala)... U noćima zvali bi je vampiricom, kradljivicom muških srca. Ni djevojke nisu ostajele ravne, htjele su biti oko nje, hvaliti se da je to baš njihova najbolja prijateljica.

I te noći su bile ono što me držalo. Sva energija kojom su me hranili me držala. Ali to nije moglo tako dovjeka. Svoj život mogao bi nazvati četverostrukim(dečko, djevojčica, djevojka, vampirica) ali to bi zvučalo glupo. Sve sam to bio/bila ja. Ne znam u kojem rodu da pišem. Komično! Na ovom svijetu tražio sam svoj mir, bavio se bijelom magijom(nisam ekspert) i tragao za paranormalnim. Nisam bio jedan od onih koji će vidjeti čega nema, jednostavno sam čekao da naletim na nešto i onda kad bi istrošio sva racionalna objašnjenja proglasio bi to paranormalnim. Vratimo se mojoj priči. Svakim danom sve sam više razgovarao s tom djevojčicom. Ispričala mi je priču koju sam ranije pročitao u ok!-u. Moj um se pobudnio i morao sam naći taj broj. Nazvao sam sestričnu i rekao joj neka nađe. I našla je. Priča je bila identična, prepisana. no zbog nekog razloga nisam reagirao, trebala mi je. Ne znam zašto mislim da bi moje srce umrlo da sam se odvojio od nje tada. Ona mi je jednoga dana izrazila sviđanje, ja sam rekao da je tako i s moje strane. No, odmah nakon toga njeno ponašanje se promijenilo. počela je stalno sumnjati u mene, njamrati nešto vezano za mene. Bio sam prisiljen podijeliti svoju priču iako još nisam bio spreman djeliti je. Moj um ju je zamrzio zbog boli koju je nanjela mom srcu prisilivši me na to. Možda je to bila dobra stvar, nakon toga sam postao puno društveniji, ali opet... Trebala me pustiti da sam odlučim kad ću što reći. Mislim, nikad me nije vidjela uživo! S vremenom sam stekao hrabrosti da joj pokažem kako izgledam većinu vremena dok sam cura. Mislio sam da će reći nešto lijepo, ali umjesto tog, umjesto običnog 'aham' dobio sam tonu komentara:''izgledaš kao kurva, zašto se tako oblačiš, kolko dečki imaš, izgledaš ko neka razmažena klinka koja se voli poigravati s ljudima'' Bilo je još toga. Boljelo je, jako je boljelo. Samo je pojačalo mržnju mog uma koji i dalje nije bio jači od srca. Nisam mogao shvatiti zašto izgledam kao kurva, ni jedna haljena nije išla iznad koljena, uz minice sam imala tajce, nisam nosila dekolte, imala sam puno muških gej prijatelja(ne znam zašto je to loše), a nikad se nisam poigravala sa srcima. ne u tom smislu u kojem je ona mslila. Možda bi moja pojava u disku zarobila nekoliko srca, ali ti bi ljudi do jutra zaboravili da su me vidjeli. nikada nisam nekoga zavela u smislu da budemo u vezi i da ga onda slomim. To se protivilo mojim životnim načelima. Objasnila sam joj to, ona kao da nije čula, nastavila je po svom. Moje srce je ostalo slijepo, ali um je počeo analizirati i promatrati što sve nije uredu toj djevojci u glavi. Naime, ona je tvrdila da ima neku bolest i da će još neko vrijeme zbog toga biti prkovana za kolica(imala je staklene kosti, ak ne znate kaj je to ond google). Stano je pokušala u meni izazvati osjećaj sažaljenja(bezuspješno i nemoguće). Često bi govorila sama o sebi kakva je, a bila je više manje upravo suprotno. Moj um bi na njene opise odgovarao:''nisi takva, takva možda želiš biti.'' Srce je bilo slijepo. Svaka njena gruba riječ, svaka suza ubijale su me. Mislim da sam plakao svaki dan zbog načina na koji me vrijeđala, na koji je sumnjala u mene. Davao sam joj sve, ali ona i dalje nije vjerovala. Tražila je da se vidimo i vidjeli bi se da nismo tako daleko. Moj um koji je već sve detaljno analizirao srcu je objašnjavao kako će ona vidjela-ne vidjela i dlaje sumnjati. tražit će sve više. Srce nije slušalo. Nisam spavao noćima zbog nje. Glava me bolila od plakanja i živciranja. Svaki dan je bilo isto. Sve dok mi jednog dana nije puklo srce pod težinom njenih ružnih riječi i dok um napokon nije prevladao jačinom. Um je se silno želio riješiti. I ja sam radio na tome, ali svaki puta kad bi bio nadomak toga da je se riješim srce bi se pobudnilo i ispričao bi se i sve opet po starom. Mučio sam i nju i sebe na taj način. (iako nisam siguran da sam je mučio pošto je ona svakodnevno na svoj bolesni način tražila još) sve uvrede, sve prijetnje sam trpio. Srce je još nije puštalo. Napokon dovoljno je oslabilo zbog boli koju mi je nanosila da sam mogao racionalno razmisliti i napraviti test. Ako ona mene voli ostat će samnom usprkos svemu, ako me ne voli pa zna se.. Zašto da joj ne potvrdim neki njenu sumnju da vidim kako će reagirati. Potvrdio sam najgoru od svih, onu koja je govorila kako sam lagao i kako sam zapravo neka freak cura koja je sve izmislila. ''Pa sad čemo vidjeti bi li ti uopće bila spremna bit samnom ovakvim'' Jasno, popizdila je. Gomila mržnje, ružnih riječi. Na fejsu me dočekala gomila prijetećih poruka od nje i njenih prijatelja(žalim te ljude koje je izmanipulirala, koji su mislili da je svetica). Prijetili su i Rosi, mojoj sestri da će nas pretući.

-Bolesna mala djeca.-

Bio je Rosin komentar. Ja, kako je moje srce bilo tužno opet sam popustio i sprijateljio se s jednom od osoba koje su mi prijetile(ispričala se) samo da mogu pratiti jel moja Arb(tako se zvala moja mučiteljica) dobro. Čak sam primio poruku od neke starije žene koja je bila mama od neke njene frendice da sam ja jedna: ''bolesna, bolesna djevojka i da si potražim pomoć dok me još mogu spasiti.'' Nebitno.

S vremeno pomirio sam se s Arb (nikad joj nisam rekao da sam lagao, zapravo što je najbolje natuknuo sam joj više puta ali ona kao da nije shvatila, a tvrdila je da je inteligentna. hahaha) Pružila mi je novu šansu kao prijateljici(prije tog mi je rekla da mrzi cure jer su sve lažljive kuje: znači da mrzi svoju majku i sestre i prijateljice, kasnije je to povukla nekakvim izlikama ali istina je da ih stvarno mrzi jer je bolesna u mozak, ignorirajte moje riječi, meni je svatko tko mrzi bolestan u mozak i nema srce koje se suproststavlja umu. um mrzi, ali srce to poništava kao kod mene, kao kod zdravih ljudi.) ugl... ta njena šansa sastojala se od toga da me ona vrijeđa i da mi se prijeti kad god joj se sprdne. To nije šansa ako se mene pita. Srce se polako uvjerilo da Arb nije dobra osoba, ali opet ju je voljelo. Voljelo je onu Arb koju je upoznalo na početku, a ne ovu zlu, umišljenu djevojku koja je mrzila ženski rod. Ponašao sam se hladno na što je ona odjednom postala dobra i topla. Moje srce još je jednom pohrlilo k njoj. I bam! Postala je mnogo gora nego ikad. Počela me ocrnjivati tako što je dodavala moje prijatelje i izmišljala vlastitu priču gdje sam ja negativac. Odjebao sam je na što je ona uzvratila porukom kako ona mene odjebava. Valjda nije mogla prihvatiti da je odjebana. Valjda. Još jedna čudna stvar je bila ta što ona nikad nije stavljala nove slike na fejs, stalno je vrtila iste. Bio je to još jedan dokaz da ona nije djevojčica sa slike. Moje srce bilo je jako i zbog ljubavi prema onoj Arb za koju je živjelo, onu Arb koja je bila dobra, zbog toga je nagovorilo um na ludoriju. U viziji naime ta djevojčica sjedi u kolicima i drži me za ruku. Ja joj pomognem i ona ustane. Ozdravi u potpunosti. Naravno... Postojala je opasnost... Znao sam dan kad ću je ozdaviti(ne tako daleka budućnost) a nisam znao kako. Postojao je način ako ojačam svoju bio energiju, ali to bi trajalo dugo(liječenje i jačanje). ostalo je jedno: crna magija.


***

Dan kad je Arb došla u bolnicu, dan kad sam trebao to izvesti


Bila je noć, ušuljao sam se u bolnicu(uz pomoć jednog frenda čija je cura tam radila). Vježbao sam mnogo i slao energiju djevojčici na slici(za koju još nisam znao je li Arb ili nije). Naravno magija ima cijenu, moje tijelo iznutra je bilo puno rana, usta su iznutra bila puna sitnih ranica koje nikako nisu prolazile, često sam iskašljavao krv. Ali bio sam spreman. Našao sam je. Da... Pa bio sam u krivu: ona stvarno je djevojčica sa slike. Sjeo sam pored nje dok je mirno spavala. Onda sam položio lijevu ruku na nju. Na ruci su već bile iscrtane rune i sve što mi je trebalo.

-Oprosti mi ako sam te ikada povrijedio malena. Nađi mudrosti i primi moj život da ti taj put bude lakši.-

Prošaptao sam i poljubio je u čelo. Bacio sam oko na njenog medvjedića mislima mu govoreći da je čuva. A onda sam počeo s magijom. Kombinirao sam crnu magiju s reikijem. Bound to kill me. Nije bilo svjetlosnih efekata ko u Harry Potteru. Magija u stvarnosti se ne vidi, ona se osjeća. Barem ova kojom sam se ja bavio. Čim sam to obavio osjetio sam slabost i pojurio kući. nije bilo dobro. Sve mi se jače vrtilo i iskašljavao sam sve više krvi. Na kraju sam pao u gusti bijeli snijeg dok mi je krv tekla iz usta. A tako malo mi je felilo do kuće... Na sreću to nije nikoga uplašilo jer me jaka snježna mečava zatrpala. Polako sam padao u mak. Vidio sam Arb, budila se. Uspješno sam ono učinio. Njene kosti već su jačale. A ja sam nestao.

Prvi dio


Jibrail



Rosa



Arb