|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Kratak sažetak prvog dijela: Jibrail je rođen kao hermafrodit. zbog neke tam bolesti roditelji su za njega odabrali ženski spol. cijeli život vrlo je nesretan jer se trudi bit djevojčica a jednostavno mu ne ide jer to nije. na 18ti rođendan saznaje istinu o sebi i to ga pogađa toliko da se neprestao pokušava ubiti. ali kako je nesposoban ubiti se jednostavno postaje prazan i tužan. jednog dana preko interneta upozna arb, djevojku koja ima bolest zvanu staklene kosti. najmanji udarac može ju skršiti. njena priča sve ljude dira u srce samo njega ne. njemu je zanimljiva(priča) ali ne daje mu snagu kakvu daje drugima. on joj priča o sebi i ona spoznaje da ima ljudi kojima je također teško. ona njemu priča o sebi kako bi mu pokazala kako je i njoj teško ali on je nezainteresiran za to. ono što njega sprječava da nastavi biti tužan su njene oči i nakon što prvi puta razgovaraju preko mobitela njen smijeh(jbibrailovo vjerovanje da samo osmjeh može dati snagu). no, ona počne sumnjati u njega kao i on u nju(jer naleti na članak u časopisu o takvoj djevojčici i ne vjeruje joj da je to ona). ona s druge strane njemu ne vjeruje da je to što je. nakon nekog vremena on pukne i potvrdi njene sumnje samo da ga više prestane gnjaviti s njima jer su ga ispunjavale željom za smrću. ona se nafrnji i počne mu prijetiti(i pošalje prijatelje da mu prijete i govore kako je poremećen). na kraju priče on ode po noći u bolnicu i usprkos svemu lošem što mu je ona napravila predaje joj svoju životnu energiju kako bi u potpunosti ozdravila(ona te ne zna). vraćajući se kući jibrail počne povraćati krv i pada na pod te ga pokrije snijeg jer je mečava.
napomena: pisat ću u prvom licu jer nemam blage dume kako deklinirati jibrail. i također misli će ponekad biti u muškom a ponekad u ženskom rodu, ovisi o njemu/njoj(e da bar mogu pisat na engl pa da se ne mučim oko rodova) ugl, sve moje priče utječu na mene, a ova je pretjerano ispunjena osjećajima pa mi ne zamjerajte ako se pogubim kao i s prvim dijelom.
Laži mi ljubavi
-Ne srce, dezić nikako ne može biti zdrav! Gledaj to ti je kao da ti netko kaže da ostaviš šminku preko noći u slučaju da te netko probudi da bi bila lijepa. Dezić se stavlja prije neg ideš van družit se s ljudima jer ako si doma uvijek se možeš oprat ak skužiš da sebi smrdiš. Dezići su vrlo nezdravi. Šta misliš kud ide sav taj znoj koji sprječavaju da izađe?! Tvori nakupine i može izazvat rak, a u časopisima ti lijepo pišu o njima jer im je zadatak prodat što više. Kužiš sad?-
Držala sam prodike djevojčici. Ne mogu vjerovat prije par sati bila sam tamo.. Ležala sam u travi, a oko mene je u radijusu od 4m bio otopljen snijeg. Uvijek me zanimalo kako je biti središte kružnice hh. Čudilo me što sam još živa. Bio je cik zore i otrčala sa kući. Roditelji su još spavali. Isprala sam lice od zasušene krvi i legla malo u krevet da razbistrim glavu. Rune na rukama bile su tu znači da je bilo stvarno.. Je li djelovalo? Hoće li ona sada ozdraviti? Naravno trebat će vremena jer je spell takav da me polako iscrpi i preda njoj... Mobitel zavibrira u mojoj ruci. Nasmješim se. Na zaslonu je pisalo:''volontiranje''. Promjenila sam blatnjavu odjeću i istuširala se. I eto tako sam završila ovdje u parku sa gomilom nezbrinute dječurilije(volim ja te male naporne stvorove, oni mi daju snagu kad nema drugog izora). Pričala sam s jednom djevojčicom(od kad volontiram s njom uvijek vodim neke čudne razgovore. dođe mida ju posvojim ili da nagovorim roditelje da mi je učine sestrom) koja se udaljila od društva, dok su se ostali volonteri zabavljali sa skupinom djece koja su igrala crnu kraljicu. Ne znam kako sam s njom dospjela na temu o tome kako su dezići štetni isto kao i šminka. Trebaju ti, ali ništa što je pretjerano nije dobro.
-A Jibrail... Zašto si ti tako čudna?-
Čudna.. Prava riječ... Počela sam ponovno uzimati hormone zbog straha da mi se tijelo ne izobliči. To nije mjenjalo činjenicu da mrzim ovo što su napravili od mene. A osim ovog što su mi napravili od tijela, od moje psih učinili su bolest, a od mene poslušna roba... Jedino što me veselilo bila su ova djeca, tako slobodna i vesela... Poput Arb.. Šteta što je ispala onako zla... Jesu li onda i djeca zla? Hoće li i ona tako ispast? Neće dok sam ja tu.
-Kako čudna?-
Djevojčica je malo zujala okicama po podu a onda odgovori vrlo nesigurnim glasićem.
-Pa držiš se kao dečko, a ne kao cura. Ono što pokušavaš zvučati kao cura zvuči isforsano i čudno. Kao da te boli kad to činiš. I drugačija si. Držiš se dalje od ostalih kao da se bojiš da te ne upoznaju. I.. pa nazivaju te čudnom iza leđa, isto kao i mene.-
Ah današnja mladež tako napredna... Isforsano? Pa ja u njenim godinama nisam znala tu riječ... Ahh.. curica ko da ima 40 godina a ne 13. O tempora, o mores!
-Ne znam o čem pričaš malena, a da znam nebi ti dala odgovor. Reći ću ti jedno: svi smo mi drugačiji i zbog toga samo jedni drugima čudni. A sada, zašto se ne želiš igrati s ostalom djecom?-
-Zato što sam čudna!-
Nasmješim joj se.
-Hajde... Možda nađeš još nekog čudnog svojih godina među njima pa se sprijateljite. Ja stvarno nisam dobro društvo za tebe. Previše bi se uozbiljila.-
***
Vračajući se doma razmišljao sam o svojim postupcima. Odrekao sam se sebe zbog tuge. Odrekao sam se borbe da mi vrate ono što mi pripada: moj spol. Zašto sam pobogu to učinio? Nije da sam ovako bio tako strašno nesretan(samo sam bio zbunjen što se ticalo ljubavi: nisam mogao voljeti cure jer bi zbog tijela bio gej, a kako da volim dečke kad bi opet bio gej. hahah! na kraju sam zaključio da sam aseksualan i odrekao se takve ljubavi. I peklo me to jako). Sve je imalo svoje mane i prednosti, ali... mrzio sam se pretvarati, a odabrao sam činiti baš to. Kao da sam znao išta drugo... Cijeli život se pretvaram. Jedino kad se ne pretvaram je kad pišem. I pisao sam i... Gledajući u ekran mobitela... Onda me iznenadio jedan komentar na blogu. Bila je to Arb. Nije moguće da me vidjela. Provjerio sam jel spava i spavala je. Izmjenio sam s njom par poruka jer iako sam bio užasno ljut popustiljive sam naravi. Ako mi se nije krivo učinilo pomirili smo se... Pod uvjetom da ja njoj ne lažem(ili kako je to zvučalo meni: pod uvjetom da joj lažem i glumim djevojku). I bio je tu uvjet da joj ne smijem govoriti svoje probleme. Zapravo zvučalo je ovako: ja se njoj trebam povjeriti ali nju će to naravno slomiti i onda će mi reći da joj ne govorim o tome. Znači moram glumiti sreću čak i kad plačem. Ali ona će biti moja potpora.. Isuse, kako umjetno! Bit će moja potpora samo ako se ja pravim da se niš loše ne događa... No, naš odnos bio je tako umjetan od samoga početka. Zamjerao sam joj to, ali sam šutio o tome. Volio sam je i trebao sam joj biti što bliže da spell bude uspješniji.
I onda me pozala k sebi u bolnicu.
