|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Napokon smo došli u tu monotonu sivu zgradu zvanu bolnica. Smrad cjepiva, lijekova, bolesti i smrti ulazio mi je u pluća i plašio moje srce. Zadnji put kad sam bio ovdje skoro sam umro. Rosa me pogurnula da se nastavim kretati kako bi što manje razmišljao o svemu što je bilo ovdje, na ovim hodnicima... Napokon došli smo do sobe gdje je bila Arb. Recimo da sam samo provirio kroz vrata i okrenuo se kao da ću otići, no onda me Rosa gurnula nazad. Ušao sam unutra. Arb je djelovala tako dobroćudno i krhko, a činilo se da ja jedini vidim ispod te maske i glume. Žalio sam je jer je čak i sebe uvjerila da je njena predstava stvarna. S njom su bile njena prijateljica koju sam prepoznao istog časa jer mi je ta najviše prijetila i njena druga prijateljica iz Zagreba i njena majka. Bili su to ljudi koje nikada nisam htio susresti. Trudio sam se biti uljudan. Hvala Bogu bili su na odlasku, a ova koja prijeti je otišla do doćana.
-Pa Arb... Napokon.-
To je bilo sve što sam mogao reći jer me doslovno povukla u krevet i počela me grliti. Cijelo vrijeme je pričala nešto. Kad sam ju slušao imao sam osjećaj kao da slušam djevojčicu koja sad kreće peti razred, a ne djevojku od 17 godina. No nije ni čudo što se nije razvila kad je išla po prilagođenom programu te ima završenu samo osnovnu školu. Zadivljeno sam promatrao njenu kosu, a onda se njena frendica vratila. Mislio sam da će biti zla prema meni, ali bila je čisto ok(sigurno se Rose uplašila). Nisam dugo ostao, nekih 30ak min. Jednostavno sam cijelo vrijeme u njenoj prisutnosti imao osjećaj da me guši, da me želi pretvorit u bezumnog roba kao što su bili svi oko nje. Ispričao sam se da moram na vrlo važan teniski meč i da žurim. Ona je meni glumila i ja njoj. Zanimljivo je bilo kako je odjednom sva toplina koju sam osjećao za nju nestala. Kao da sam napokon spoznao i prihvatio stvarnost.
Vračajući se kući razmišljao sam o tim svojim osjećajima. Morao sam je bolje upoznati, ona je morala nešto učiniti da me okrene protiv sebe ili za sebe... I te iste večeri to se i dogodilo...
Taman sam krenuo spavati kad sam od nje primio sms. ''Spavaš?''
Kratko sam odgovorio: ''Ne''
Recimo da sam se zabrinuo i pomislio da nešto nije uredu, no onda me upitala što radim. Rekao sam da razmišljam na što je ona rekla da i ona radi isto. Počeli smo pričati o tako glupim stvarima o kojima mi se nije dalo dopisivati usred noći. Želio sam spavati. Imao sam ujutro nastavu, no ona to nije shvaćala vjerojatno. Ni mene, ni gimnaziju, ni moj umor. Pitao sam je muči li je nešto. Rekla je:'' a-a. Spava mi se. Tebe?'' Pa mene je mučilo to što je ona dosadna i neda mi spavati pogotovo sada akd više ni sam nisam znao što mislim o njoj. Natipkao sam i posljenju poruku prije spavanja: ''Nedostatak sna. Predlažem da razgovor ostavimo za vrijeme kad cemo biti odmorniji. Laku noc, lijepo sanjaj''
Dobio sam odgovor: ''Ou također.''
Nije mi se dalo razbijat glavu nad tim ou(možda you ali je imala tipfeler il neš). Vjerojatno joj je samo bilo dosadno pa nije znala koga da gnjavi. Bolnice su dosadne, znao sam kako joj je. Uostalom rekla je da ju niš ne muči, zar ne? I tako je mene počelo mučiti(i mučilo me cijelu noć) jel taj ou značio da ju ipak nešto muči.
***
Napokon ujutro sam je odlučio pitati jel ju neš mučilo navečer na što je ona rekla da je bila zbedirana. Ispričao sam se vrlo pristojno što sam bio toliko neobziran da nisam primjetio i rekao sam joj da nisam bio u stanju bavit se time. Također sam je pitao šta je bilo i kako da pomognem. I onda je počela svađa. Očito je bila uvrijeđena nešto kad mi je napisala. ''Nije ništa :) ak se nisi jucer nemoj onda ni danas bavit tim. bezveze je. ne moze mi nitko pomoc. moram sama sebi pomoc. to je ono najgore.'' Može tebi psihijatar pomoć, mislio sam si ali shvatio sam da nije pravo vrijeme za moje prodike. Iako trebao joj je netko održat to. Netko bi joj trebao reći da je dosadna s time kad nekog upoznaje prvo ispriča svoju tužnu priču o tom kak je u kolicima kako bi dobila sažaljenje, a dalje je lako manipulirat. Mene nije mogla i zato sam bio zanimljiv i oličenje zla u njenim očima. Bila je naporna s tim samosažaljevanjem. U trenucima bodri ljude kao da moraju bit hrabri ko ona, a sve ono što je ispričala u svojoj priči kako se muči i puno radi. Kako ima borben duh... Sve to je laž za koju samo ja očito znam. Istina je bila da se stalno samosažalijevala što ju nije nikamo vodilo, a možda je pokušala i mene natjerat na taj način da ju počnem žaliti(bezuspješno). Želio sam je nekako trgnuti iz toga, da stvarno postane borac kakvim se prikazuje drugima. Nisam htio forsirati pa sam za čas natipkao: ''Onda dobro. Al ak trebas pricat tu sam. Umm... Osjećaš li se ponekad tužno il ljuto jer si rođena drugacija? Zelis li ponekad bit skroz obicna ko svi ostali?'' Pitanje sam postavio jer sam se ja tako osjećao u tom trenu. Tako sam želio biti običan... Prihvaćen... I nisam se htio osjeati u tom trenu usamljeno. No ona, žensko ko žensko(nikad neću razmujeti žene iako djelom jesam jedna.) shvatila je to nekak retardirano ko neko vrijeđanje ili što i napisala mi oooooooooogromnu poruku: ''Molim te nemoj mi glumit psihijatra. Sinoc sam ti se javila jer sam te zbilja trebala. Ti kao mozes shvatit neke stvari. I javim se, trebam pomoc, lose mi je, I guess what? ti odeš spavaaat! I odjebes me ko da sam nebitna i ne znam ni ja sta. Javis se ujutro i ponasas mi se ko psihic. Divno da divnije ne ide. Hvala. Uostalom zas ja trazim pomoc od stranca koji na pola sata svoje spavanje ne moze ostaviti zbog mene? Od nekog tko me odjebe kad mu se sprdne i moja ga prica i lose sto mi se dogadja ne dira uopće? Zass? Jbt konj idem se smirit. Bye''
Da mi se to drznula reći uživo čula bi sav moj bjes. Ako me trebala zaš je rekla da je sve ok? Šta sam ja telepat?! Odjebao sam je kao da je nebitna s ''laku noć, lijepo sanjaj'' ? ako je to odjeb... Poruka mi je bila smješna, sjećao sam se vremena kad sam izvlačio probleme iz nje do dva u noći, ali kad bi ja imao problem ona bi rekla da je njoj to preteško i otišla bi spavati. Sebična gadura, tak bi to rekle cure iz mog razreda. Slijepa za sve oko sebe... I onda ta njena priča... Nije ni znala, niti je trebala znati da sam prodao život da bi njena priča dobila sretan nastavak. Ali mislim da je samo htjela manipulirat i da ju je bolilo što se ne ponašam kao ostali. Što je ne žalim već je pokušavam natjerat na borbu, usput naučit da bude manje sebična i slijepa, te joj još poklonit svu svoju ljubav. Bila mi je smiješna. I shvatio sam da sam potpuno hladan. Nekad bi plakao kad bi mi ovako nešto napisala jer sam umislio da sam stvrno loša osoba,ali pametan sam sačuvao sve poruke i znao sam da nisam niš loše učinio. Naprotiv, bio sam vrlo ljubazan i drag iako nije zaslužila. Odlučio sam joj ipak nešto odgovoriti jer volim da je moja zadnja pa sam počeo tipkati: ''hh. ponasala si se ko da je sve ok. ubuduce ak me trebas da te saslusam jednostavno to reci. ja ne citam misli a prek poruka nemrem shvatit jel me zajebavas il si fakat tuzna. zato mi to trebas lijepo rec. Ne glumim ti psihica vec prijatelja...'' Onda mi je na tren pukao film pa sam još dopisao:''aj klinka odluči sta ces: otic il ostat. Nemoj me mučit bezvez.'' I send... Sekunda... Dvije... Očekivao sam da će me izvrijeđat kao i uvijek, kao što me stalno vrijeđala. kad sam vidio da mi je odgovorila:''Klinka je odlučila da bi te najradije ošamarila.'' pomislio sam d je malo odrasla. Možda sam ju ipak naučio nešto kad ovako 'pristojno' govori... Odgovorih joj da ja oču jahat zmaja na što je ona odbrusila da ga jašem dalje od nje. Razgovor je završio mojom zadnjom(rekoh da će moja bit zadnja): ''sa zadovoljstvom'' Nitko me više nije mogao razuvjeriti... Ona je bila psihički bolesna i trebala je na liječenje, a ne ja(kao što me ona pokušala uvjeriti.) Također sam donio odluku da sam hladan prema njoj. Uostalom o čem sam ja razmišljao kad sam se zaljubio u nju? Pa nikad nebi mogli bit zajedno... Bio sam idiot! Ali... Ono što sam učinio za nju, kad sam je odlučio ozdraviti... Nije mi bilo žao. Bio sam ponosan i sretan te sam se nadao da ću uspjeti pomoći njenom ozdravljenju. Znao sam da će ona to prepisati na sebe(da je njena snaga to postigla) ali nije bilo bitno.
Još neko kratko vrijeme razmišljao sam o tome kako će sad na fejsu, twiteru, blogu i svemu šta ima prepričat priču o tom kak je upoznala čisto zlo. Zlu lažljivu curu koja glumata ovo ono... Ne želi joj nikad pomagat... Hahahahahaa! Pa ljudi će misliti da sam zao... I neka! Ako je netko od njih mudar onda neće misliti ništa dok ne sasluša i drugu stranu i samo mišljenje takve osobe ja vrednujem.
Ustao sam od stola sav sretan zbog svoje spoznaje, sav sretan što sam se oslobodio okova u koje me stavila moja sljepoća...
Bilo je vrijeme da ustanem i promjenim svijet dok sam još među živima.
