|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Nakon nekoliko neprospavanih noći opet sam se neispavan dizao iz kreveta. Sve mi je postalo tako crno otkad je Arb otišla, a tada sam osjetio neku hladnoću.. Neku hladnoću koja peče kožu. Bacio sam pogled prema prozoru. Scena koju sam vidio, koju sam priželjkivao... Bila je tu! Snijeg je padao u spiralicama toliko gusto da sam jedva vidio zgradu preko. Na tren kao da je svijet nestao. Moja mračna crna pojava bila je obavijena tim nježnim čistim pahuljicama. I malo po malo na licu mi se pojavio osmjeh... Tuga koja me držala, ti odvratni lanci bili su uništeni. Bio sam slobodan, ali to nije značilo da sada smijem odletjeti uživati u slobodi. Morao sam prvo drugima pomoći da sami shvate ljepotu svijeta, da se oslobode vlastite ograničenosti. Jer granice ne postoje osim ako si ih sami stvorimo. Sjeo sam za kompjutor sa šalicom vruće čokolade pored sebe i počeo pisati post.
Zvučao je otprilike ovako:''Promatrajući svijet shvatio sam da na njemu postoji mnogo nesreće. No, ja ne mogu obrisati nesreću ili tugu iz tuđih srca ako se oni ne potrude. Ja mogu samo pomoći i biti podrška. I to je puno jer ja nisam imao podrške pa sam se uspio srediti. Čudno je kako su zapravo oni s podrškom najnesretniji. Kad bi im se uklonila ta podrška od prijatelja tek bi tad shvatili koliko su zapravo sretni što je imaju... Ljudi su nezahvalni i sebični, nikad im nije dovoljno... Žele da dođe ljeto, a kad dođe ljeto opet su nezadovoljni... No, to nije ono o čemu želim govoriti danas. Danas želim govoriti o ženama koje traže ljubav na što me inspiriralo mnogo žena i djevojaka iz moje okoline. Naime sve one traže nekog posebnog... Nekog savršenog muškarca. Muškarca koji će slušati njihove probleme, a neće imati vlastitih. Muškarca koji će uvijek biti sretan, a njih će razveseliti kad su tužne. Muškarca koji će se posvetiti samo njima. Muškarca koji će znati i slikati i pjevati i svirati i pisati pjesme i smišljati romantične izlaske i biti snažan i jako pametan... Muškarca koji će im pružiti zadovoljstvo, koji će ih paziti, koji će im čitati misli i osjećaje, koji će znati što treba učiniti u svakom trenutku, koji će moći predosjetiti ako imaju loš dan itd. Pročitajte još jednom ovaj opis. Čini li mi se ili je to što traže malo previše? Ni superman ne može sve to, a normalan čovjek mora moći? Žene seru da su diskriminirane, da moraju kuhati, spremati bla bla(vratit ću se još na ovo)... A sve ovo što se očekuje od muškaraca? Da ne smiju biti tužni? Da se ne smiju družiti s prijateljima nego se samo moraju posvetiti svojim ženama? I sve to što se zahtjeva od njih žene misle da će ih platiti time što im daju malo sexa?! Koliko ja znam i one uživaju u sexu tako da... Ovo je apsolutna diskirminacija. U braku bi partneri trebali imati jednaka zaduženja znači čišćenje i kuhanje ako rasporedimo pola ženi pola muškarcu... Ali svo ostalo vrijeme se od muškaraca očekuje da budu robovi svojih žena, da ih zadovoljavaju, da vječito izmišljaju nešto novo kako im nebi dosadili, a pohlepne žene više se ne zadovoljavaju ružicom jednom mjesečno... Ne, one žele dijamante i zlato i to svaki dan... I ovaj pritisak koji se vrši na muškarce razlog je zašto ih je sve više gej ili aseksualno ili onih koji iskorištavaju pijane djevojke... Žene same sebe čine diskiminiranima(žele biti zaštićene, žele se pokoriti, vole se osjećati kao žrtve). Rijetko će to netko njima učiniti. Muškarci su preglupi za to(ozbiljno vam kažem). Predobrčudni. Muškarcima su njihove žene lijepe i bez šminke i neke posebne odjeće(najljepše bez odjeće. hh.). To što žene forsiraju na tome jer su nezadovolje same sobom ne znači da ih itko sili na to(dečko će voljet svoju curu čak i ako umjesto minice obuće trenirku. Muškarci za razliku od žena ne promatraju odjeću i šminku. Čak i ako cura izgleda ko playboyeva zečica neće biti s njom ako im njena osobnost ne odgovara, a žene će biti sa superzgodnim nogometašem pa čak i ako ih tuče. Žene gledaju previše površinski kad-kad). To što su opsjednute ostavljanjem dojma pa izglancaju parkete toliko da si njihovi muževi polome kičme kad stanu na to je bolest. Žene njihova sklonost ka pretjerivanju diskirminira. One su same izmislile što se očekuje od njih, ali pobogu zašto?! Opet skrećem s teme... Uglavnom, kada one shvate da nema tog njihovog savršenog muškarca padaju u depresiju, one s manama ne žele ni pogledati. A ako se nađe muškarac koji je spreman sve učiniti za svoju ljubav pa i ostati bez prijatelja i potpuno joj se posvetiti... Takav muškarac s vremenom postane frustriran time(jer to je mučenje, da moraš tajiti tugu ili loš dan, da moraš biti uvijek sretan) i kad frustracija postane prejaka eto ti nasilja u obitelji. Ne kažem da su samo žene krive, ali smatram da umjesto da samo seru po muškarcima(koji su uvijek krivi) trebaju malo poraditi i na sebi... No ovo je samo dio onoga što ja vidim. Point priče: obje strane se trebaju potruditi jer obje strane su krive.(iz muške solidarnosti naravno neću previše o muškim greškama)''
Post je zapravo bio namjenjen Arb koja je stvarno prelazila granice s tim savršenim muškarcem... Ma ona je htjela i savršene prijatelje koji imaju sposobnost čitat misli... Smješno je zapravo bilo koliko me isfrustrirala. Toliko me pokorila da sam zbog nje zaboravio na svoja vjerovanja da su svi ljudi jednaki, da je gej skroz okej i da treba činit dobro bez želje da to kasnije bude nagrađeno(dobro radi dobra). Prisjetio sam se kako je diskriminirala moju jednu prijateljicu jer je gej, kako je srala po njoj, kako sam ja to dopustio... Ali ja nisam smio po njenim frendicama srat koliko god ih nisam podnosio. Morao sam lijepo s njima pričati kao da sam im svima stariji brat. Bio sam idiot i tek sam sada shvatio da je ljubav loša ako voliš krivu osobu, ako slijepo vjeruješ, ako si spreman na sve za tu osobu, ako si rob... Nikad više.. To je bila moja odluka. Moći ću ja i dalje voljeti, ali nikad više neću biti toliko zasljepljen pa da tako slijepo nekoga slijedim. Nisam je mrzio, volio sam je i dalje, ali nekim čudom sam odrastao i mogao djelovati kao da mi nije stalo. Odlučio sam joj pomoći samo ako će me tražiti pomoć. Oprostio sam joj sve(čak i ono što je ružno govorila o mojoj sestrici), ali na njoj je bilo sada da učini korak te da si pomogne ili da bar prizna da treba pomoć. Ja više nikoga nisam kanio siliti da bude sretan... Ikad....
***
Promatrala sam snijeg u parku. Napokon se pojavio.
-Kasniš Ajwen.-
On klekne ispred mene i promotri me svojim tužnim psećim pogledom.
-Oprosti.-
-No hajde, zvao si me van... Kamo idemo?-
Upoznali smo se slučajno. On je naletio kad sam ja imala boys night(o kojem ću pričati nekom drugom prilikom) s frendovima. Slučajno smo ga sreli, a kako su on i jedan od mojih frendova išli zajedno u glazbenu pridružio nam se. I nakon toga me stalno opsjedao porukama na fejsu.
-Želiš li u kino?-
-Ovisi što gledamo.-
Odgovorila sam mu onim svojim ''mrzim filmove'' tonom.
-Pa igra film Ljubav nema cijene ili možda želiš neki drugi?-
-Ja sam čula da je nedavno izašao film Sotona:otkrivenje.-
On me u nekom čudnom šoku pogleda.
-To želiš gledati?!-
-Ja bi. Ali ako ti ne želiš možemo umjesto kina na kavu...-
-Ma naravno. Idemo na film.-
Malo sam kockala u glavi. Ovo neće dugo trajati, ali mi treba. Kao ni večina ljudi neće ni on znati istinu o meni... Iako... Tko zna...
