|
|
Ja sam onaj koji je preživio. I ovdje pišem. A pišem zato da opustim um. Često pišem u prvom licu kako bi se bolje uživjeli u problem glavnih likova. Nemam se volje ni vremena zamarati gramatikom i nadam se da mi ne zamjeraš Dragi Čitatelju(ako nekoga ipak smeta vrlo rado ću mu poslati post ranije da ga prepravi
) .
Okusi moj život, krvavo crveni oleander...
Što je piscu trenutno na umu: povezujem Jibrail i Arb, Ari dječak s moćima, Zaboravljena sjećanja i priče o Damyenu u jednu veliku priču. Ne mogu reći da sam ovo planirao. It just happened. I malo sam loše volje zbog matura koje dolaze. Tak da ne stižem puno pisat.
Arijan
Music Playlist at MixPod.com
Vatra(Damyen)
1. Zaviriti u tajne oleandera
2. Sitna slova zapisana na laticama otrovnoga cvijeta
3. Prva latica prvoga cvijeta
4. Krv na drugoj latici prvoga cvijeta
5. Latice davno uvenulih cvjetova
6. Cvijeće je lijepo čak i kad je uvenulo: prva latica uvenulog cvijeta
7. Druga latica uvenulog cvijeta
8. Treća latica uvenulog cvijeta: sam u gomili
9. Četvrta latica uvenulog cvijeta: krv na kruni
10. Cvijet koji počinje venuti
11. Prva latica cvijeta koji počinje venuti
12. Druga latica cvijeta koji počinje venuti
13. Treća latica cvijeta koji počinje venuti
14. Prva latica tek otvorenog cvijeta
15. Druga latica tek otvorenog cvijeta
16. Treća latica tek otvorenog cvijeta
17. Četvrta latica tek otvorenog cvijeta
18. Peta latica tek otvorenog cvijeta
19. Šesta latica tek otvorenog cvijeta
20. Sedma latica tek otvorenog cvijeta
21. Osma latica tek otvorenog cvijeta
22. Deveta latica tek otvorenog cvijeta
23. Crni Labude bijeli
Nastavak Damyena(Rat) možete pratiti na blogu koji pišem se sekom: Brat i sestra
Poglavlja:
1. Gorući grm oleanderova cvijeta
2. Slova koja se tek ispisuju na latici cvijeta
3. Prvo ispisano slovo na cvijetu
4. Drugo ispisano slovo na latici cvijeta
5. Treće slovo na latici cvijeta
6. Četvrto slovo na latici cvijeta
7. Peto slovo na latici cvijeta
8. Šesto slovo na latici cvijeta
9. Prva riječ na latici cvijeta
10. Prvo slovo druge riječi na cvijetu
Osobno
1. Pauza
Gabrijel
1. Upaliti svijeću- uvod
2. Tamni krakovi
3. Buđenje demona
4. Bik
5. Vuk koji leti, bode otrovom i kreće se nečujno i brzo poput sjene
6. Ljubav na brežuljku
7. Demon i Vatra
8. Lovac je rođen
9. Barijera
10. Otrovna strijela
11. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
The story of Nathaniel
1. Nova priča again
2. Gđa Pulip
3. Obitelj
4. Rastanak
5. O kakav si covjek ti da zakriljen u noci o tajnu mi se spotices
6. The ultimate drama
7. Suzica za kraj
Mrzio sam je(Jibrail i Arb part II.)
1. Laži mi ljubavi
2. Stanje stvari
3. Previše drame pretvorilo me u led
4. The hardest ones to love are the onese that need it most
5. U malim stvarima je velika moć
6. Nesan
Zaboravljena sjećanja
1. Ch1.
2. Ch2.
3. Ch3.
4. Ch4.
5. Ch5.
6. Ch6.
7. Ch7.
Fan art
Fan art
Kratke pričice
1. Priča o zvijezdi i princu
2. Kraj Gabrijela i pričica o muhi
3. Jibrail i Arb part I.
za one koji me ne poznaju... dajem si jako puno slobode kad je povezano s umjetnosti i također vjerujem da mi duša nema spol pa se nemojte iznendait ako vam se jednom predstavim u ženskom rodu a sljedeći puta počnem govoriti u muškom. ja sam umjetnik. kog smeta nek mi se makne s bloga. joj, da! ako me želite kontaktirati možete me žicat mail u boxu ili mi pošaljite link od svog fejsa pa vas dodam 
Trydil se vratio s verćom novaca.
-Nadam se da nisi nikoga ubio za ovo.-
Helena mu uputi izazovan pogled. On joj odvrati svojim 'sexy smješkom'. Nešto se pomijenilo u njenim očima, kao da su bile svjesnije svega, a opet tako daleke. Uhvatio ju je u zagrlaj.
-Što skrivaš?-
Ona se zasmiljulji poput zaigrane djevojčice i odgurne ga.
-Trudna sam.-
Iako to više nije bilo iznenađenje pošto su imali šestero djece Trydil svejedno punke od sreće i počne je vrtiti u zraku. Ona se s druge strane pitala hoće li biti jednako sretan kad se dijete rodi...
* * *
Nešto toplo dodirivalo mi je lice. S mukom sam otvorio oči. Bila je to zraka sunca. Ležao sam na obali nekog jezera s otičićem u sredini. Okuživala ga je gusta borova šuma, a u daljini vidjeli su se snježni vrhovi planina. ''Kako sam došao ovamo? Tko sam ja?'' Bilo mi je mučno. Jedino čega sam se sjećao bio je neki čudan san u kojem sam lutao u mraku dok se nije pojavila ta neka žena... Pokušavajući se sjetiti biločega nisam primjetio jelena koji je pio vodu pored mene sve do trenutka kad sam osjetio užasnu žeđ. Instiktivno sam skočio na njega i počeo piti nejgovu krv. Cijelo vrijeme dok sam to radio gledao sam svoj odraz u tamnoj vodi. Imao sam oko petnaest godina(good to know), duga crna kosa padala mi je do ispod struka, plave oči postajale su žuće(prvo su postale otrovno zelene) sa svakim gutljajem krvi dok na kraju nisu poprimile žutu boju zlata... Teško dišući dovukao sam nešto drva i spekao meso mrtve životije. Osjećao sam se kao da nisam jeo godinama. Kad sam to obavio odteturao sam kroz šumu u potrazi za nekim naseljem. Zbog nekog razloga jako sam se dobro snalazio i ubrzo sam došao do prvih kućica. Jako mi se vrtilo i jedva sam stajao na nogama i vjerojatno bi se srušio da me neki lik nije uhvatio. Pošto mi se stalno mračilo pred očima ne znam kako sam završio u krevetu u nečjoj kući. Sjećam se da su me više puta pitali kako se zovem i od kuda sam. Jedino što sam uspio izgovoriti bilo je:''Damyen.''
Slušao sam njihove glasove iz prostorije do.
-Ima groznicu, što ćemo s njim kad ni ne znamo gdje mu je obitelj?-
Rekao je ženski glas na što joj je muški odmah odgovorio.
-Poslao sam Dariija po Sedmu Sjenu i Azriela, navodno su još u gradu. Kad ga izliječe potražit ćemo njegovu obitelj.-
-Ali jesi li vidio kako je mršav i... izašao je iz Proklete Šume-
-Možda se izgubio...-
* * *
Odnjeli su me toj osobi zavnoj Sedma Sjena. Ne znam koliko je dugo trajao moj oporavak, ali sjećam se da su me kasnije odnjeli nazad tim ljudima koji su me našli. Koliko se sjećam njihovih razgovora Sedma Sjena(po glasu nisam raspoznao spol) je rekla da me pozna i da nemam obitelj jer su ih pobili 'Spasitelji' te ih je zamolila da se brinu za mene kao za vlastitog sina. Sjećam se nekog muškog glasa, pretpostavio sam da je to bio Azriel(pomoagač ili učenik Sedme Sjene?) koji je kad je ostao sam pored mene pitao.
-Kako možeš biti moj otac kad izgledaš mlađe od mene?-
U groznici te riječi mi nisu ništa značile, samo sam ih osluškivao da se uvjerim da je netko tamo, da još postojim.
* * *
Jednog dana samo sam se probudio kao da ništa nije bilo. Bio sam svjež i odmoran. Pogledao sam po praznoj sobi i ustao. Ruke su mi bile sama kost i koža što po apetitu koji sam osjećao nije moglo ostatidugo..
-Budan si.-
Čuo sam glas iza sebe. Dopirao je od poluvampira(mogao sam osjetiti miris bića i po njemu raspoznati što je, isto kao što sam mogao čuti otkucaje srca, ali nisam imao pojima od kud imam tu sposobnost) valovite tamnosmeđe kose. Prišao mi je i pružio ruku.
-Ja sam Darii. Čini se da ćeš biti moj novi brat.-
